3D skeniranje – digitalna metrologija
  • 16.08.2023.

3D skeniranje – digitalna metrologija

3D skeniranje se smatra jednim od najtežih poslova koji se mogu izvesti pomoću opreme. Kada se usporede sa općim koordinatama, specificiranim općom topografijom dijela koji se skenira, stvaraju se prirodne koordinate. To je metoda za brzo, precizno i ekonomično rješenje za kontrolu kvalitete, reverzibilno inženjerstvo, brzu izradu prototipova, CNC obradu, digitalno modeliranje, 3D printanje, 3D vizualizaciju i arhiviranje. (Na slici je prikazan način 3D skeniranja na uređaju u CNT-u.) Terminologija 3D skeniranja danas sve više ulazi u radne procese raznih industrija i djelatnosti. Obično se odnosi na lasersko skeniranje, kontrolisanu refleksiju laserskog vidljivog ili nevidljivog svjetla. Koristi se u stereolitografiji za 3D ispis ili u izradi „instant“ prototipa, što omogućava izravnu transformaciju digitalnog modela u fizički objekt, a to je i glavna definicija 3D skeniranja. Sve više djelatnosti implementiraju tu tehnologiju ne samo zbog ubrzavanja procesa, već i zbog veće učinkovitosti i ekonomičnosti jer je pristupačnost te tehnologije sve veća. Postupak 3D skeniranja sastoji se od dva različita, odvojena procesa. Prvi je prikupljanje podataka. Postoje razne tehnologije na koji se način prikupljaju informacije. Kod profesionalnih, specijaliziranih postrojenja obično se upotrebljava laserska tehnologija zbog svoje velike preciznosti i učinkovitosti. Za manje zahtjevne poslove prikupljanje informacija može se postići optičkom tehnologijom, odnosno kamerama. Postoje različite kamere, od onih specijaliziranih i profesionalnih, pa sve do kamera na mobilnim uređajima. Nakon fizičkog dijela prikupljanja podataka kreće digitalna obrada. Ovisno o načinu prikupljanja digitalna obrada se može sastojati od nekoliko zasebnih postupaka. Najduži postupak je zasebna obrada svake pojedine „fotografije“. Ti se postupci mogu obrađivati u odvojenim ili jedinstvenim programima, ovisno o odabranom softverskom rješenju. Softveri identificiraju i usklađuju položaj kamera u odnosu na mjereni objekt te analiziraju svaku „fotografiju“ kako bi pronašli jedinstvene referentne tačke iz kojih rekonstruišu računarski model.